“Bili smo drugari par mjeseci prije nego što je ikakva veza počela.Moj brat nas je upoznao i tad je bilo ljeto. Imao je curu i sretni su bili a ja nisam neka cura da razdvajam dvoje bića koji se vole. Tako sam skrivala svoju tugu dok sam ga gledala kad je ljubio drugu. I bilo mi je stvarno teško bol kriti nasmijana uvijek ispred njega biti,al nisam imala drugog izbora. Prošao je mjesec već kad sam saznala da su raskinuli ona i on.
Nisam znala šta da radim. Da li da nastavim kao prije ili prekinem skroz prije nego što me povrijedi?! Izabrala da nastavim kao dalje. Počeli smo se družiti često i jedan dan mi je prizno da mu se sviđam. I ja sam njemu. Tako smo malo po malo počeli da izlazimo al ne stalno jer moji roditelji su bili protiv mene i momče. Bilo je teško al ne kajem se ni malo. To su bili najdraži dani života mog i nikad ih neću zaboraviti. Bio je jako fin momak i razumio je svu moju situaciju. Rekao je:” Danijela,ja ću te čekati jer ti si cura koju ne želim da promašim.
”Nisam mogla vjerovati da takav momak postoji. Neki momci ne mogu čekati sedmicu dana da te vide odmah raskinu,al nije moj Almir takav i zato sam se ludo zaljubila u njega. Prošlo je bilo 8 mjeseci kako smo skupa,viđali smo se tajno i nije loše bilo. U to vrijeme sam nešto saznala, nešto što mi je promijenilo cijeli život moj,nisam mogla vjerovati da mi nije rekao prije, nisam mogla vjerovati da ga neću vidjeti više. Jedan dan mi je rekao: ”Moramo se naći sutra.” Odmah rekla sam ne mogu zbog roditelja. Kaže:”Ako ne dođeš nećeš me nikad više vidjeti.”
I tako sam pobjegla iz kuće kad su roditelji zaspali. Našli smo se u parku gdje smo stalno provodili dane. Rekao mi je:”Danijela,ti znaš koliko te volim a moram te nešto pitati.” Kaže:”Šta ti misliš da se ja i ti udamo?” Reko jesi li ti lud Almire. Ja imam samo 17 godina a ti 20. To je nemoguće. Roditelji ne daju još ni momka. Kaže on:”To je jedini spas za nas.”A ja nisam razumjela ništa. Rekla sam de mi objasni molim te o čemu pričaš? Kaže:”Slijedeću sedmicu odlazim u Austriju zauvijek.” Tijelo mi je zadrhtalo,oči su mi bile pune suza. oOstala sam bez riječi. 10 minuta smo stajali u zagrljaju nismo progovorili ni jednu riječ. Nisam znala šta da kažem a nije ni on.
Poslije tih 10 minuta objasnio mi je da mu je sestra ostala bez muža i ne može tamo sama da živi a niti može doći ovamo u Melbourne. Nisam ga mogla krivit jer to nije fer. Morao je da ide. Plakali smo cijelu noć u zagrljaju. Obećali smo da nećemo nikad se prestati voljeti i kad ja budem imala 20 godina da ću otići kod njega i da ćemo provesti cijeli život skupa. Lakše mi je bilo kad sam pomislila na to. Mislila sam,nije dugo 3 godine za njega čekati. Šta je on sve za mene radio, ja bi dala i život za njega. Tako je otišao. I zvali smo se telefonom,pisali sms poruke,slali pisma.I tako jedno godinu dana. Dok jednom nisam čula od njega mjesec dana ni pisma,ni poziva,ni poruka. Brinula sam se pravo. Zvala sam nije se javljao, pisala nije odgovarao. Gotovo nisam poludila.
Prošao je mjesec i par dana kad sam dobila pismo. Rekao je: ”Izvini Danijela,al ne volim te više. Našao sam sebi novu sreću i volim je ludo. Hajde ciao. Zaboravi me, molim te. Ako me voliš,najbolje je za obadvoje nas. Želim ti svu sreću sa nekim drugim. Ciao.” Kad nisam umrla dok to čitam. Nikad u životu nisam onoliko plakala ni drhtala. Htjela sam da uzmem nož i ubijem se. I da nije mi drugarica došla, ja ne bi sad ovo pisala vama. Tako sam radila kao što je rekao. Ako ga volim da se ne javljam više. I nisam. Probala sam da ga zaboravim al to je nemoguće. I dan danas ludim za njim. Bio mi je prva ljubav. Prvi momak,prvi poljubac,prva sreća. Zaklela sam se da neću tražiti drugog momka dok ne završim fakultet. I tako je bilo. Napunila sam 20 godina i završila kao medecinska sestra. Našla sam posao koji sam mnogo voljela i sve sam imala što sam htjela u životu. Samo ne mog Almira.
Upoznala sam bila momka na fakultetu. On je išao za zubara. I tako smo se počeli zabavljati. I danas smo još skupa. Pravo je fin momak. Voli me ludo,al ja ne mogu da njega volim jer moje srce za jednim momkom još je ostalo. Tako smo išli skupa 2 godine. I pitao me da se udamo. Ja sam pristala jer znala sam da će me voljeti, čuvati, paziti kao princezu. I mislila sam, neću naći drugog kao njega. Na Dan vjenčanja pozvali smo sve što smo znali. Bilo je preko 200 ljudi. Spremala sam se u sobi. Sama sam haljinu sašila. I dok sam se oblačila neko mi kucao na vrata. Kad sam otvorila da vidim tko je, zamalo mi srce nije stalo. Ispred mene je bio Almir, sa suzama u očima. Kaže: ”Danijela,ne znam šta da ti kažem,kako da se izvinem.” Reko molim te bježi mi pred likom.
Kaže:” Molim te Danijela, saslušaj me samo 2 minute pa ako želiš opet da idem ići ću iz života tvog posve.” Reko dobro, slušam, reci pa idi. Kaže:”Znaš ono pismo zadnje?” Reko kako da ne znam. Kaže:” To je sve laž bila. Nisam imao drugu curu. Ti si mi zadnja. I dan danas nisam te prebolio niti ću ikad.” Reko što mi sad govoriš to Almire. Kako da znam da mi ne lažeš, kako da ti vjerujem poslije ovoliko godina. Tko zna gdje si bio i s kim si se vodo. Ja sam ostala poštena cura. Imala sam samo tebe i ovog momka Damira. I sad da ti vjerujem opet. Ne želim da mi lomiš srce više. Dosta mi je bola. Molim te idi iz života mog. Ne vraćaj se više. Ako me voliš zaboravi me kao što si ti meni rekao.
Kaže:”Dobro Danijela.” Samo još nešto da ti kažem:”Voljet ću te i nosim te sa mnom u grob.” I izašao je. Nisam ga nikad više vidjela. Taj dan sam se udala za Damira. I slijedeći dan mi je stiglo pismo. Od Almira. Kaže:”Danijela,razlog što sam te ostavio bio je što mi je najbolji drug slagao da si bila s njim iza mojih leđa i da si govorila da ćeš raskinuti sa mnom i da me ne voliš. Izmislio e-mail i poslao mi kao da si ti njemu to sve pisala. Zakleo me da ti ne govorim ništa samo da raskinem. I tako sam mu vjerovao. Poslije 3 godine sam saznao istinu.
A i saznao sam da si sa drugim pa nisam htio da se javljam. Čekao kad ćeš raskinuti. I kad sam čuo da se udaješ morao sam doći. A nisi htjela da me saslušaš pa sad je ovako došao žalostan kraj. Nisam znao šta drugo da radim. Bez tebe ne mogu da živim i zato sam se ubio. Zapamti moje zadnje riječi u sobi onaj dan:” Voljet ću te i nosim te sa mnom u grob.” Zapamti ih dobro,jer to su bile moje zadnje riječi. Hajde sad želim ti svu sreću,sa Damirom sve najbolje. I još jedna molba. Ako budeš imala dva sina daj jednom ime Almir za mene a drugom Edin jer to sam ja želio našem sinu. I to je bio kraj pisma. Ne mogu vam objasniti kako sam se osjećala i neću da pokušavam jer dok ovo vama pišem suze mi teku niz lice kao kapi kiše. Sad imam 30 godina i 3 djece. Dala sam ime Almir,Edin i Almira. I još jedno da kažem. Ne mrzim svoj život,jer sam imala nešto u životu što se nađe jednom u milion puta. Jedan savjet:”Ako nešto volite,čuvajte dobro ili patite cijeli život”- kao ja za mog Almira…”
