Moja majka je prekrasno biće, i najbolja osoba koju poznajem.
Nažalost, od kako je bila mala, morala je da radi kao neki muškarac prvo kod svojih, a onda kod oca, koji je kao i ona bio još od djetinstva u lošoj situaciji.
Majku su vrijedali jer je bila školovanija od ljudi u mjestu u koje se udala, pa je prestala raditi svoj posao. Sestra i ja nikada nismo bili kao druga djeca, radili smo za nju, za porodicu, nismo izlazili, nismo tražili ništa sem osnovnih stvari, ali smo uvijek bili najbolji i iznad prosjecni ucenici i studenti. Ucila nas je da moramo da budemo pošteni i vrijedni.
Nakon toliko godina patnje, ovog ljeta poslali smo našu majku na more, ja hirurg i sestra pedijatar u Austriji. A ona i dalje štedi, cuva za nas, valjda navika i strah tokom tolikih godina…
