“Prije dvije godine, mama, tata, mala sestra i ja odlučili smo malo prošetati po gradu. Otac je vodio seku za ruku, a mama i ja smo išli iza njih.
U jednom trenutku, tata je zastao sa jednim poznanikom da se pozdravi, a ja sam odgovarao na poruku naboljem prijatelju, oko našeg izlaska tu noć. Već sljedeći trenutak sam se okrenuo i vidio svoju seku na sred ulice. Potrčao sam prema njoj, zgrabio je i bacio i od tada se ničeg ne sjećam.
15 dana sam bio u komi, slomljena noga, polomljena rebra. Spasio sam svojoj sestri život.
Prvo što sam ugledao, nakon buđenja iz kome, bilo je to njeno malo, slatko lice. Bilo mi je drago što je ostala živa, plakao sam kao dijete. I danas-dan moji roditelji mi ne prestaju zahvaljivati na tome, a ja samo pogledam u nju i shvatim da bih opet isto ponovio.”
