Prije mjesec dana me je zadesila velika tuga, neopisiva… bol koji se ničime ne može ublažiti. Izgubila sam bebu u šestom mjesecu trudnoće.
Sve je do tada bilo savršeno, brojali smo dane do termina, a onda je… uh kako boli… Jednostavno desilo se, samo od sebe… Nisam kriva ja, nije kriv moj muž, moj ginekolog, svekrva niko jednostavno se desilo i ma koliko tražila odgovor ZAŠTO, odgovor ne mogu pronaći.
Nikada u životu nikoga nisam povrijedila, ništa nikada nisam ukrala, vjernica sam, vjerujem, molim se… APSULUTNO NIČIM NISAM ZASLUŽILO OVO! Bila je djevojčica ? .
Ne znam šta da radim, kako da ovo prevaziđem. Govore mi da idem psihologu, možda i odem, ali bojim se da mi niko ne može pomoći. Zašto meni???
