Već je objavljen sličan recept, pa sam bila u dilemi da li da napišem samo komentar ili još jednu verziju. Pogled u onu bakinu tekicu je bio presudan – vidite kako se zovu, a pored je još naknadno dopisano – “veoma dobre”. E ako su i za moju baku (koja bi, da je živa, sada imala 105 godina), ovo bile starinske štanglice, onda recept datira iz hiljadu osamsto i neke… možda malo modifikovan, ne vjerujem da se u to doba vanilin šećer prodavao u kesicama… a ko zna, možda i jeste…
Sastojci
3 bjelanjka
300 g finog kristal šećera
1 kesica vanilin šećera
malo soka od limuna
i još:
300 g mljevenih oraha
naribana kora od 1 limuna
Priprema
1.U neumućene bjelanjke usuti šećer i vanilin šećer, pa mutiti dok ne dobijete veoma, veoma čvrstu smjesu. Limunov sok dodavati postepeno, probajte, ne smije biti prekiselo.
2.Odvojiti oko pola smjese (u zadnje vrijeme odvajam manje od pola), u nju dodati mljevene orahe i naribanu koru od limuna, te varjačom zamijesiti tijesto.
3.Dobro pobrašniti i podlogu i dlanove (jer je tijesto veoma ljepljivo), pa oblikovati dugački valjak. Ja pravim dva, lakše mi je raditi sa manjom količinom. Svaki oklagijom rastanjiti na dužinu štanglica, tj. oblikovati pravougaonik debljine cca 0, 5 cm.
4.Ravnomjerno na tijesto nanijeti čvrsti snijeg, rezati nožem štanglice i slagati ih u tepsiju koja je premazana puterom i pobrašnjena. Prije svakog rezanja nož umočiti u vodu.
5.Štanglice sušiti oko sat vremena u mlakoj rerni (kod mene je to 100°C), tj. dok snijeg ne očvrsne. Kako izgledaju tek izvađene iz rerne, možete vidjeti ovdje. Ne smiju da požute, moraju ostati bijele.
Posluživanje
Izgledom, ove štanglice me podsjećaju na drvca prekrivena snijegom i svaka nepravilnost na njima mi je lijepa. Ovo je ujedno “romantični” razlog zašto snijeg ne nanosim špricom. “Praktični” razlog – jednom sam probala, ali mi se bijela kapica nakon sušenja odvajala od štanglica, a i izgled mi se činio nekako “izvještačen”.
