Moja priča ide ovako…
Muž i ja smo zadnjih mjeseci stalno bilo u svađi.
Svaka je bila zbog nedostatka novca jer smo dugo bili bez posla. Mir i ljubav bi trajali jedva pet dana u mjesecu. Ja sam se loše osjećala cijeli drugi mjesec, ali sam sve to pripisivala poslu koji sam počela raditi i zbog kojeg nisam imala ni jedan slobodan dan u tjednu. Početkom trećeg mjeseca muž je napokon dobio posao, ali preko granice. Pomirila sam se s tim da ga više neću vidjeti jer ni rastanak nije bio filmski.
Jedva da smo se čuli. Menstruacija mi je kasnila već dobrih 20 dana, ali nisam marila jer sam i dalje mislila da je u pitanju stres i sve što sam prošla zadnjih mjeseci. Muž je već spominjao i razvod i svašta nešto. Ne možete ni zamisliti kako se jadno može osjećati žena od 26 godina koja je jedva dvije godine u braku.
‘Zajedno smo plakali od sreće’ Jednu večer sam se tako jadna i uplakana vraćala s posla i jednostavno sam se našla u ljekarni. Kupila sam test za trudnoću. Bio je pozitivan. Nisam znala zašto plačem jer je u meni bilo 100 misli i osjećaja. Jedva sam nagovorila muža da mi se javi na Skype kako bih mu rekla lijepe vijesti. I bio je sretan. Zajedno smo plakali od sreće i sve je bilo divno. Ginekologinja mi je nakon tjedan dana potvrdila trudnoću dugu devet tjedana. Šokirala sam se, smatrala sam da je dosta kraće. Što se mene tiče sreća je stalno prisutna. Nikad se nisam osjećala ljepše. A muž…
Rekao je da će tražiti DNK analizu kad se beba rodi iako sam mu točno opisala i dan i vrijeme i mjesto začeća. Povrijeđena sam i mogla bih plakati svaki dan, ali moja beba zaslužuje sretnu i nasmijanu mamu koja je neće ugroziti svojim brigama i nervozom.
